17.11.13

Mudra misao br. 1: Ciljevi i braunizi



Posle svih predavanja na kojima sam bila ovih dana i svih tih motivišućih priča, podsvesno razmišljam o putevima karijera, o inspiraciji, idejama, ciljevima, radnom vremenu od 8 sati, preduzetništvu. Zato sam odlučila da zapišem nešto od toga, pre svega nešto što sam shvatila o ciljevima uopšte. 

Uvek sam se divila ljudima koji mogu da kažu "imam zapisan cilj i težim ka njemu". Pre svega što smatram da je potrebno mnogo hrabrosti da bi neko zapisao svoj cilj. To onda znači da si se i obavezao da ga dostigneš. Ja retko kad to radim za samu sebe, ne zato što nemam hrabrosti (a možda ni nemam) već zato što nikad nisam imala neki konkretni san koji želim da ostvarim. I pitam se, kako to ljudi mogu sa 20 godina tačno da znaju gde hoće da budu za deset godina? Koja je magija u pitanju? Kako konkretno možeš da znaš čime hoćeš da se baviš, kako možeš da znaš da će te baš to ispunjavati? Evo od osnovne škole do treće godine srednje sam promenila najmanje pet fakulteta koje bih želela da upišem. I upisah FON igrom slučaja, ispalo je dobro, ali pravo da vam kažem, nisam ja imala pojma šta hoću da postignem. 

Shvatila sam da, ukoliko nisi onaj srećni tip čoveka koji zna da hoće da bude gitarista ili revizor do kraja života, onda treba da se prepustiš svim tim interesantnim stvarima koje postoje oko nas. Na kraju dana, ako probaš sve, iskristalisaće se makar ono što NE želiš da radiš. 

A sad, zašto je dobro imati ciljeve? Iskreno, mislim da nije stvar u postizanju nekih vanzemaljskih poduhvata. Stvar je u tome da ti, na kraju tog poduhvata, budeš svestan da si nešto uradio. Imam često momente kad nemam pojma šta sam ja to uradila, a jesam uradila svašta. Treba imati u vidu neke male ciljeve koji će nas, kada ih ostvarimo, učiniti srećnim jer ne stojimo u mestu nego napredujemo. Da shvatimo da je svo to cimanje imalo smisla, i da nas motiviše da radimo dalje. Tako se stvaraju velike stvari.

A sad recept, ono što je uticalo da budem ovako mudra: kolač pun crne čokolade, takozvani brownies. Nešto ga jako često srećem ovih dana, na New Leaders Conference, kod Veljka na ručku, pa sam pretpostavila da ima udela u svom tom razmišljanju.

Potrebno vam je:

  • 2 jajeta
  • 200g čokolade za kuvanje
  • 50g maslaca (može i margarin)
  • 70g brašna
  • 70g šećera (ja stavih žuti)
  • 30g lešnika
Priprema:

1. Otopite čokoladu, šećer i maslac na pari (to znači da otopite u metalnoj činiji koja stoji na šerpi u kojoj voda ključa).


2. U činijici umutite jaja i dodajte brašno. Onda dodajte ovo što ste otopili.

3. Dodajte lešnike.


3. Pecite 20 minuta na 200°C i pazite da se ne presuši jer je fora da se uhvati korica koja je hrskava, a unutra da bude mekano. Ja nisam imala neki adekvatni pleh za ovu količinu, pa sam improvizovala :D